Story by Misterious Girl

Alice se spuštala niz stepenice, misleći na to što se upravo dogodilo. Stalno su joj se pričinjavali ljudi. Opet je mislila da je nekoga vidjela ispred vrata, ali kada je to rekla Jeanu i ponovno se okrenula, nikoga nije bilo. Mislila je da je ludila i da nije normalna. Stalno su joj se u glavi pojavljivale slike dva čovjeka. Jedan je bio onaj u kaputu, a drugi je bio mlađi od njega, iako ne puno, s tamnom kosom i prekrasnim sivim, skoro srebrnim, očima. Bili su pred njom i molili je za pomoć jer bez nje će propasti cijela Zemlja i ljudska rasa. Kada je malo bolje pomislila, poznavala je jednog od njega. Dimitri. Tako se zvao. Maleni osmjeh joj se pojavio na licu. Nije znala zbog čega.

Ostavila je Jeana u uredu kako bi mogao popraviti računalo koje se pokvarilo. Bili su u vezi tri mjeseca, ali kao da se nije mogla osjećati sigurno uz njega. Stalno bi mijenjao raspoloženja: Nekada bi bio dobar prema njoj, a nekad bi je znao siliti na nešto i vikao je na nju neprestano. Znala je da ne smije prekinuti s njim jer će joj inače svašta učiniti.

Došla je do recepcionarke koja je nešto pisala. Umjesto leća je nosila naočale, a njezine oči su bile lijepo istaknute šminkom. Anna je bila toliko udubljena u posao da nije ni primijetila Alice sve dok se nije nakašljala. Anna digne pogled i nasmiješi se Alice.

"Što trebaš, Alice?" Alice uzdahne, pogleda u zidni sat koji je pokazivao šest pa opet vratila pogled na Annu.

"Uslugu. Trebaš mi isprintati podatke o svemiru." kaže jednostavno. Kao da je to bila najnormalnija stvar što treba napraviti. Anna ju je u čudu pogledala dok se ona samo tajanstveno nasmiješila. Na kraju je Anna samo kimnula glavom pa se Alice okrenula i izašla iz izgrade.
///Rose///
Rose je ljutito gledala u vrata kroz koja su Doktor i Dimitri ušli. Dimitri se pravio da je nevin, a istina je bila upravno suprotna. Mogla je shvatiti kako je to biti povrijeđen sa strane osobe koju voliš, ali mogao je nešto napraviti. Bez Alice ne mogu ništa i sada Doktor i Dimitri smišljaju nešto. Nju su ostavili samu jer Dimitri još nije čuo što bi trebao napraviti, da imaju Alice, naravno.

Ma da, 'Učinit će nam uslugu.' Je, aha, možeš si misliti. Nije nam mogao učiniti veću uslugu od ove., mislila je ljutito Rose hodajući gore-dolje po maloj prostoriji. Već su bili odvojeni podosta vremena tako da je Rose stalno gledala na ručni sat. Vrijeme je sporo prolazilo, a njoj se činilo kao da je prošlo i previše. Stala je na mjestu i gledala u jednu točku na zidu. Nešto u toj točci bilo joj je čudno. Nije znala zašto pa joj je i prišla. Prije nego što ju je dodirnula, dobro ju je promotrila.

Svaki put kada bi joj ruka pošla prema točci, zaustavila bi ju. Nije znala zašto. Uzela je duboki uzdah i oprezno je dodirnula. Ali njezin dodir nije trajao dugo. Morala je brzo odmaknuti ruku jer se jedna mala točkica počela pretvarati u veliku pukotinu, a pukotina u rupu. Zid se počeo otvarati i otkrivati što je ispod njegove površine. Grad. Grad se pojavio i odjednom bio u prostoriji. Svijetla grada obasjala su tamnu prostoriju i otkrila ljude koji rupu nisu vidjeli. Ali ne svi. Jedna djevojka zastane i pogleda ravno u Rose. Izgledalo je kao da nešto primjećuje, ali ne zna točno što. Bila je u žurbi. Rose je uzdahnula i izašla kroz otvoren zid. Djevojka se začudila, ali brzo se pribrala.

"Znači ipak ima nešto čudno u ovom zidu. Nisam zamišljala." Rose se osmjehne. Priđe joj pomalo uplašeno. Nije znala je li to ona je ili nije. Legende, točnije Doktor, govore da su joj neke moći još ostale od uloge poludemona.

"Oprosti na pitanju, ali jesi li ti Alice?" Djevojka ju je čudno pogleda kao da ne može vjerovati da zna njezino ime. Na kraju se ipak toplo osmjehne.

"Da, jesam. Nisam znala da sam toliko popularna." Rose se nije mogla suzdržati, a da se ne nasmije. Nije znala smije li se predstaviti Alice jer je iz paralelnog svijeta, ali, pomislila je, surađivat će zajedno pa to ne bi smjelo naškoditi.

"Nisi popularna toliko. Samo ne u ovom gradu. Dalje, u galaksiji, svi te znaju, ali pod drugim imenom." Smiješak joj je nestao s lica i vidjelo se na njoj da je smrtno ozbiljna. Rose je mogla vidjeti da je Alice začuđena i da joj ne vjeruje. Ponovno udahne. "Ja sam Rose. Rose Tyler. Nestala osoba. Izgubljena. Ona koja je umrla. I znam da mi sad ne vjeruješ, ali dokazat ću ti da sve što si mislila da nije istina, da je i da ima stvari koje ne znaš. Možda neću ja, ali ima osoba koja sve zna i koja će ti najviše pomoći od svih." Alice je gledala u Rose ništa ne govoreći. Rose ju je prihvatila za podlakticu i uvela u prostoriju. Alice ju je gledala sa samo još više zaprepaštenja. Stala je pustivši Alice. Gledala je naprijed gledajući u vrata kroz koja su Doktor i Dimitri trebali proći. Još nisu došli i završili.

"Dobro, koji vrag ja radim ovdje? Sada bih upravo trebala biti kod kuće tražeći papire koje sam prije isprintala i koji mi trebala da bih napisala članak o svemiru..." Zastala je kada su se vrata otvorila. Rose nije bilo čudo kada je Alice spomenula svemir jer je to bilo za očekivati.

Kroz vrata su prošli Doktor i Dimitri. Taman su htjeli nešto reći, ali kada su vidjeli Alice, zastali su. Mogla je zamisliti da Dimitriju srce kuca negdje tristošezdeset na sat. Smrznuo se s rukom na kvaki. Poznat joj je bio taj osjećaj tako da ga je razumjela. Prekrižila je ruke i pogledala ih s osmjehom na licu. Krajničkom oka je pogledala Alice koja je također stajala smrznuto i gledala u njih. Rose je bio taj trenutak toliko smiješan da se pukla smijati grčivši se od smijeha. Njihovi pogledi prešli su na nju, ali nije se mogla zaustaviti.

"Oprostite. Samo se vi nastavite gledati kao da ste upravo vidjeli duha. Dobro, to je i djelomična istina što se tiče Alice, točnije, Lacey." Sada je još samo cerila. Samo. Mogla je čuti duboki uzdah sa strane Dimitrija i nervozno hodanje sa strane Doktora. Za razliku od njega, Dimitri se nije pomaknuo s mjesta. Samo je šutke gledao u Alice, dok je ona gledala u njega. Nije ni primijetila Doktora kada joj je prišao. Stao je kraj nje i stavio ruke u džepove sakoa koji se nalazio ispod dugog kaputa. Rose je to još sve bilo smiješno. Iako ih je razumjela, pogotovo zato što je Dimitri vidio ono što je vidio, nije se mogla suzdržati.
///Dimitri///
Dimitri je gledao u Alice više nego što je trebao. Trebao se pomiriti s time da ima drugoga i da među njima neće biti ništa, ali nije mogao. Sada su bili zajedno na misiji i trebali su spasiti Zemlju, a hoće li uspjeti, to ni sam nije znao.

"Alice..." uspio je prošaptati nakon dugo vremena. Zatvorio je vrata i sa sigurnošću joj prišao. Bila je iste visine kao on tako da nije morala dizati pogled.

"Dimitri..." prošapta ona. Nastavili su se gledati ni ne obraćajući pozornost na iznenađujuće poglede sa strane Rose i Doktora. Alice ponovno otvori usta kao da će nešto reći, ali onda ih opet zatvori. Doktor se nakašljao i stane između njih.

"Sjeti se, Dimitri, ima dečka. Mislim da nemaš više šanse. Možda si imao prije, ali, stari, prošla ti je prilika." Dimitri zaprepašteno pogleda u Doktora, a Alice je otvorila usta i pogledala u Dimitrija. Što je bilo najgore, Doktor i Rose su se samo smješkali, a onda se pukli smijati.

"A ja mislim da je vrijeme za spašavanje Zemlje i ljudske rase!" vikao je Dimitri pa je smijeh zamrnuo. Svi su poprimili ozbiljan izraz lica i pogledali u Doktora koji je, kao, trebao imati plan.

"Pa, ima i zanimljivijih stvari od smišljanja plana, ali...", nakrivio je glavu u lijevu stranu i stavio naočale pa nastavio. "... izgleda da nemamo drugog izbora. Dobro, da vidimo, imamo Daleke na najvišem katu 'Trey's Productions' i jednu nevinu žrtvu. Anades Myles. Sljedeća je, po onome što vidim, Aseé Seame." govorio je Doktor gledajući u računalo koje je inače bilo u Alicinom uredu. Pojavilo se niotkuda. Alicin izraz lica se promijenio. Bio je prestrašen. Ljut, ali i pun osvete.

"Aseé Seame?!" vikala je. Prišla je Doktoru i lupila ga u leđa jer ju nije gledao. Istog trena se okrenuo i iznenađeno pogledao Alice. "To je moja najbolja prijateljica! Danas sam bila zla prema njoj i sada žalim. K vragu, ja odlazim tamo i spašavam je, imali mi plana ili ne!" vikala je cijelo vrijeme više zbog toga što je Doktor ne sluša, nego zbog nekog drugog razloga. Umjesto da je Doktor pogleda i odmah krene, okrenuo se prema računalu i počeo blebetati gluposti. Alice je preokrenula očima i vratila pogled na Dimitrija koji je pomislio da je Doktor imao pravo. Propustio je svoju priliku.

Title by: Evanescence