subota, 22.05.2010.

Can't back down



Nemam volje. Jednostavno rečeno. Barem ne za ovu priču. Upropastila sam je. Nije ispala onako kako sam željela. Uvijek bi se nagovarala da dalje nastavim pisati. Da idem onim putem kojim sam pošla, ali ne mogu. Nije trebalo ovako ispasti. Trebao je to biti samo život Lacey, a ne još nekog njezinog alter-ego, da to tako nazovem. Trebala sam ići po onome što sam prvi puta smislila, a ne mijenjati. Trebala sam. A nisam. Zbog toga sam ljuta sama na sebe. Obećala sam si da ću ići onako kako mislim da je ispravno i kako sam počela, ali nešto mi je govorilo da promijenim priču. Ja sam, glupača, poslušala taj glas i na kraju je ispalo katastrofa. Sve sam manje i manje zadovoljna svojim postovima ovdje. Napisala sam stranicu novog poglavlja i tek onda uvidjela koliko sam upropastila priču. Bolesti čine čuda. Što je istina istina je, xD. Znam da mi je trebalo 3 poglavlja do kraja, ali kada razmislim, za pravu verziju bi bilo 20 ili više poglavlja tako da mi nije žao.

Očekujte uskoro (sada govorim za ove koji me tu čitaju) jednu drugu priču za koju me inspirirala Tarja Turunen i njezine pjesme. cerek Kako mi je čudno stavljati smajlić... dugo nisam, he-he. Uglavnom, uvod sam napisala, ali još mislim prvo poglavlje i onda početi objavljivati. Nadam se da ću uspjeti. *drži fige sama sebi*

Zagrljaj***
22:16 | Komentari (4) | Print | ^ |

<< Arhiva >>